Eve nesto potazno...ednostavno mi doagja...pa da go izrokam!


Ne znam kako se cuvstvuvam,dali zivotot voopsto go dopiram,
dali se gubam megju radosta i bolkata,kako pregazen od tolpata
okolu mene sobrana na rap bitki,ne gi svakjam cuvstvava,
ne se tolku plitki,vitki misli a sepak dovolno dlaboki za da ja izgubam seta svoja psiha, za da otkrijam kako se cuvstvuvam pisuvam lirika.
Ne mozam da opredelam kakvo e ova cuvstvo, mozebi srekja?
A mozebi i ludstvo, no sepak ne e tolku ednostavno i da se prenese preku
rimi i metafora, ne znam kako se cuvstvuvam, tolku e spora mojata
misla sprema ova cuvstvo... Na momenti se osekjam kako da sum go osvoil svetot, po nekolku sekundi kleto crno cuvstvo me obviva...
rimava dobiva svoja forma vo cuvstvata vo mojata glava, kako maka sto me presekuva so kama, ili kako naednas da sum ja sobral seta slava
na site tie zvezdi koi zarabotuvaat milioni na saat, ili kako griza sto ne me
ostava na raat, bar da znaev dali da se raduvam ili da se ubijam, ne,
ova ne mozam da go protolkuvam, ovaa Zavist sprema nesto sto ne go prepoznavam, poleka no sigurno doznavam nov svet, nov voz na misla,
cuvstva bez smisla cas sum srekjen cas vo depresija, no sigurno sum odbral vistinska profesija posto makata si ja raskazuvam preku lirika i stihovi, freestylovi kako epovi ili nekoja druga popularna umetnost,
se dodeka rokam na majk imam vrednost i cuvstvata gi otkrivam kako nepoznati okeani, kako kapetan Kuk plovam na site strani vo cuvstvitelnite v vodi na sopstvenata emocija, dur ne otkrijam kako se cuvstvuvam nema relaksacija...

e vekje izgubiv koncentracija i temata pocnuvam da ja utinjam sto znaci---kraj!