Zivotov e surov, realnosta mracna,
nevini luge stradaat, zaradi sudbina macna,
Iako zivotot e predizvik i taka treba da se sfati,
sekogas nekoja pogresna licnost strada i pati.
Kako da ne zaplacam koga dragi luge gubam,
pa i jas sum covek, postuvam, mrazam i ljubam.
Vremeto pominuva, zloto ne maci,
nasata bolka na nikoj ne mu znaci.
Mozebi zivotot e roza, no pozadi rozata trnje ostanuva,
se prasuvam zosto seuste sum ziva koga utroto osamnuva.
Vo ovoj svet sum uste edna kutra dusa napatena,
14 godisna devojka od lugeto nesfatena.
Sudbinata me smestila tuka, sega, vo ova vreme,
koga sekoj gleda se od tebe da iskoristi, od dusa parce da ti zeme.
So solzi go plakame duri i vozduhot sto go diseme,
a tie patenja i solzi so guma nemozeme da gi izbriseme.
Dusata place, srceto vene,
koj li crn gavol ova covestvo go demne?!
Zivotot ne ni dava prilika da se dokazeme,
deka vredime i postoime na svetot da mu pokazeme.
Sekoj ima hrabrost, da te laze, a da te gleda vo oci,
so vistinata nikoj ne saka da se sooci.
Ref: Zivotot e prljava igra, cvetot na idninata vene,
nema nisto ostanato osven bolka vo mene.
Nekade pomegu minatoto i segasnosta sum ostanata, zaglavena,
od covestvoto zaboravena, sama na sebe ostavena.
Ne, ne, ne...
Ne veruvam vo zivotot, se e toa samo edna golema laga,
koja e ovaa logika, da cuvstvuvam samo bolka i taga?!
I ne gledam svetlina na krajot od patot,
znaci tuka e krajot, otcukuva saatot.
Neznam dali sum dovolno silna, sama so se ova da se boram,
od ovoj pekol da izlezam veke ednas moram.
Ne gledam pat ponatamu, samo dupka vo prazninata,
nikoj pokraj sebe nemam, ostanata e samo temninata.
Idnina ne gledam, minatoto me boli,
segasnosta da ostanam silna, place i moli.
Rastreperana raka i tivok glas,
od ovoj kosmar mi nudat spas.
Dali da stavam kraj, zaliena so krvta svoja,
zasto odgovor na nisto nemam vo dusata moja?!
Ne cuvstvuvam poveke nisto, i bolkata i ljubovta ti snemuva,
samo saatot na sudbinata kuca, sve drugo okolu mene onemuva.
Samo uste edna vizija, spomen, vo gradi me pece,
poveke ne razmisluvam so glava, cekam da cujam srceto sto ke rece.
I povtorno nisto, edna golema praznina,
kapka crna krv paga, ja uriva celata tisina.
Sama sum, na krstosnica megu pekol i raj,
smrt il i zivot, pocetok ili kraj.
Krvava solza se sli, po liceto moe,
cuvstvuvam deka poveke nikade ne pripagam, nemam nisto svoe.
Ref: Zivotot e prljava igra, cvetot na idninata vene,
nema nisto ostanato osven bolka vo mene.
Nekade pomegu minatoto i segasnosta sum ostanata, zaglavena,
od covestvoto zaboravena, sama na sebe ostavena.
____________________________________________________________
powered by No Rulez